Radno okupacijsku terapiju koju provodimo definiramo kao mogućnost kontinuiteta aktivnosti iz ranijeg životnog razdoblja. Svojim radom motiviramo stanare za neke od brojnih aktivnosti koje se provode te ih osnažujemo za “treniranje” postojećih i unaprjeđenje preostalih sposobnosti kako bi se poboljšala ukupna kvaliteta njihovog života te se oni, unatoč tjelesnim ili drugim ograničenjima, uspješno integriraju u zajednicu u kojoj žive.

Aktivnosti moraju biti pomno odabrane, usmjerene prema jasnim radno – terapijskim ciljevima te prilagođene potrebama i interesima svakog pojedinog stanara, kako bi mu omogućile sadržajniji i kvalitetniji život.

Tijekom provedbe aktivnosti radni terapeut pomno prati reakcije stanara  i njegov napredak kako bi prema potrebi mogao prilagođavati program.

U cjelokupni program terapije uključeni su svi stručni radnici, medicinsko osoblje i obitelj. Za uspješnost ovakvog oblika rada ključno je da svi uključeni međusobno surađuju, uvažavaju pojedinačne kompetencije te razmjenjuju informacije.

Kao krajnji i najvažniji cilj radne terapije bitno je postići slijedeće:

• Brigu o sebi
• Funkcionalnu samostalnost unutar aktivnosti svakodnevnog života
• Očuvati preostale funkcije
• Opća samostalnost i neovisnost pri obavljanju zadataka
• Produktivnost kao finalni ishod neke aktivnosti